Ketrin sa youtube kanala Do it on a dime, ima jedno divno pravilo za frekvenciju reorganizacije nekog prostora. Ona kaže da je ok ako neki prostor reorganizujemo onoliko puta godišnje, koliko mu puta dnevno pristupamo.
Što nažalost znači da neki delovi naših domova moraju da se posećuju i reorganizuju prilično često. Jedna od takvih lokacija je i ono mesto, gde god ono bilo, na kom čuvamo raznovrsne kese.
Biću iskrena sa vama i reći ću vam da od useljenja nisam zapravo ni jednom organizovala kese kako bi tebalo. Zapravo sam ih samo nagurala u jedan mali kuhinjski element, bez velikog truda i razmišljanja. Dodajte tome i još nekoliko meseci trpanja novih kesa u ovaj prostor, i biće vam jasno da je trenutna situacija prilično beznadežna.
Ali, kako je ovo prostor u koji zalazim svakodnevno, poslušaću Ketrin i reći da je sasvim u redu to što želim da ga sređujem jednom godišnje, i da se pritom ne osećam loše zbog toga.
Za početak, naravno, vadimo sve nagomilane stvari iz ovog kuhinjskog elementa. Kao što se vidi iz priloženog, u ovom prostoru se nalazi sve, od plastičnih kesa iz prodavnice, preko ukrasnih kesa, do velikih cegera.
Sve ove stvari su nekako zgurane zajedno, mada im se pristupa u potpuno različitim situacijama. Na primer, gotovo svakog dana donosimo nove kese iz prodavnice, dok istovremeno koristimo stare za bacanje smeća i slično. Sa druge strane, ukrasne kese ne koristimo češće od 3-4 puta mesečno, ako i toliko.
Kao i obično, prvo sam podelila kese u različite kategorije, kako bih bolje videla čime raspolažem i čega imam previše, a zatim sam se posvetila svakoj pojedinačnoj kategoriji.
Prvo sam pregledala kese za vino, i izabrala one koje su još uvek u dobrom stanju i koje mi ne bi bilo glupo da odnesem nekome uz poklon. One koje su bile stare i izgužvane sam sklonila sa desne strane, i poslala na reciklažu.
Sledeća kategorija su bile baš male kese. Sa leve strane su one koje sam odlučila da zadržim, a sa desne one koje sam odlučila da recikliram. Generalno uvek dobijam ovakve kesice koje ne mogu da se koriste praktično ni za šta, tako da ih uvek imam viška. Pokušaću da ih ubuduće ne uzimam kada sam u prodavnici, ili makar da ih se odmah rešim.
Sledeća kategorija su bile baš baš velike kese. Realno, ni njih mi nije potrebno baš mnogo, pa sam izabrala nekoliko koje su bile u najboljem stanju, dok sam ostale ostavila da u njih bacam smeće.
Sledeća kategorija je ono što ja smatram najupotrebljivijom veličinom kesa, tako da mi njih nikad nije dosta. S tim u vezi, samo sam ih lepo poređala i nisam ništa izbacila.
Konačno, evo svih kesa koje sam odlučila da zadržim:
Da bih ih lakše složila, zakačila sam po nekoliko kesa štipaljkom za veš.
Ovako prikačene kese i sve veće cegere sam spakovala na donju policu, tako da je vertikalni prostor maksimalno iskorišćen, a opet je sve lako dostupno.
Kese manje i srednje veličine sam spakovala u odgovarajuće kesice i stavila ih ispred, jer njih češće koristim.
Na unutrašnju stranu vrata ovog kuhinjskog elementa sam zalepila običnu plastičnu kukicu. O nju sam okačila sve kese za vino, a jednu od kesa za vino koje nisu prošle selekciju sam zadržala kako bih u njoj čuvala plastične kese iz prodavnice. Ovako su mi uvek lako dostupne, što je super jer njih najčešće i koristim.
Na kraju dana, ostala mi je ova kesa puna stvari koje sam odlučila da bacim, kao i ova gomilica kesa pored nje:
Osim toga, ove veće kese su odvojene da budu upotrebljene za kabastije smeće i slične potrebe:
A pošto svi uživamo da poredimo fotografije pre i posle, evo i kratke rekapitulacije urađenog:
A šta vi sređujete u poslednje vreme, i koje je to mesto koje uvek iznova zahteva vašu pažnju?
Comments
Post a Comment