Šta se nalazi na vašoj TODO listi? Da li spadate u one praktične ljude koji na nju stavljaju ono što žele i mogu da urade u razumnom periodu vremena, ili volite sebe da zatrpate svim onim stvarima koje bi trebalo da uradite?
Nedavno sam naučila mentalnu vežbu koja mi se učinila jako pametnom i korisnom, a tiče se toga šta sve verujemo da treba da uradimo, budemo, postanemo...
Ogroman deo svega što radimo i o čemu razmišljamo u toku dana je povezan sa time šta mislimo da bi trebalo postignemo. I nekako uvek ispada da toga što bi trebalo ima više nego sati u danu, kao i da te stvari nisu uvek nešto što mi želimo da uradimo ili u čemu uživamo.
I mada je istina da bi ponekad trebalo da očistimo kuću ili da posetimo zubara, ovakva retorika može da učini da nam se neprijatna obaveza učini još neprijatnijom.
Kada kažemo da treba nešto da uradimo, to zvuči kao da smo u nekom zaostatku, kao da preskačemo ili odlažemo da se pozabavimo nečim što je jako bitno.
Vežba za prevazilaženje ove situacije je da probamo da promenimo način razmišljanja i da umesto toga kažemo mogao/mogla bih. Tako rečenica 'treba da operem prozore', postaje 'ako poželim, mogu lako da operem prozore'.
Prva varijanta sadrži neki optužujući ton, i navodi nas da osećamo da treba da uradimo nešto što nam je teško i čime ne želimo da se bavimo, istovremeno zvučeći kao da smo loša i lenja osoba što to već nismo uradili. Druga varijanta zvuči pozitivnije i znači da smo sasvim sposobni za ovaj zadatak. Zbog toga se u startu osećamo kao sposobna osoba. Ova rečenica takođe ukazuje na to da je bitno šta mi želimo. Da ne treba da peremo prozore zato što je neka spoljna sila tako rekla, već zato što mi želimo da uživamo u lepšem pogledu. Dakle, imamo i želju i sposobnost da obavimo dotični posao, što je mnogo pozitivnije od početne teze u kojoj samo imamo neku vrstu pritiska da to uradimo.
Ovo je prilično jednostavan primer, ali meni je mnogo lakše i prijatnije da planiram da radim stvari na ovaj drugi način. A kada pogledam listu svega onoga što sam planirala da radim, i umesto tog treba upotrebim mogu i želim, često dođem do toga da neke stvari prosto ne želim. Neke stvari mi uopšte nisu bitne u životu i ne vidim sebe da ih radim sa iole radosti.
Primera radi, možda imam misao poput 'trebalo bi da češće da vozim auto'. Nakon što je brzo izmenim u 'kada bih želela, mogla bih češće da vozim', brzo mi postane jasno da uopšte ne želim to da radim. Tada prelazim na sledeći korak u vežbi i odgovaram na pitanje zašto uopšte imam tu misao.
U ovom slučaju, brzo mi postaje jasno da to nije nešto što ja želim i što dolazi iz neke moje potrebe, već je nešto što mi pričaju drugi ljudi. Kada naiđem na neku ovakvu misao, obično odlučujem da izbacim dotičnu obavezu sa svoje liste. Ne kažem da uvek možemo da izbegnemo da radimo ono što ne želimo, ali više nego često radimo nešto samo zato što neko spolja kaže da bi to tako trebalo.
Možda je došao trenutak da to preispitamo i da fokusiramo svoju energiju na ono što je bitno nama samima.
Koliko je takvih trebalo bi u vašem životu i na vašoj listi?
Comments
Post a Comment