Nedavno sam dobila komentar i pohvalu nekoga kome se divim, da uspevam da vodim pilično balansiran život. I zaista, uz bračne i kućne obaveze i stalan posao, uspela sam da pronađem vremena za vežbanje, učenje stranih jezika, razmišljanje o svrsi života, profesionalno usavršavanje, brigu o zdravlju, čitanje, druženje i blogovanje.
A bilo mi je potrebno samo nekoliko godina da kreiram sve ove rutine i da ih uključim u svoj način života :D I nikada nećete pogoditi šta se onda dogodilo! Dogodio se niz lepih događaja koji su me potpuno izbacili iz koloseka.
Prvo - moj suprug je promenio posao i od osobe koja uvek radi u suprotonoj smeni od mene, postao neko ko ima isto radno vreme mom. Pritom je stekao, a zatim u mom društvu nastavio da stiče puno novih i divnih prijatelja, istovremeno imajući mnogo više vremena za mene i za naše stare prijatelje.
Što praktično znači da smo nakon 5 godina tokom kojih smo imali vrlo malo zajedničkog slobodnog vremena, prešli na full time vreme za nas dvoje i ljude koje volimo.
Dodajmo tome i činjenicu da živimo u gradu gde ne žive ni njegova ni moja porodica, a da su njegovi vikendi prethodnih nekoliko godina bili radni, i shvatićete koliko smo željni da nadoknadimo sve te prilike kada nismo mogli da odemo da posetimo nama drage ljude.
Šta to znači? To znači da vikende radije provodim putujući nego čisteći kuću - jedna od rutina koje sam jedva razvila a za koju sada moram da nađem drugi vremenski okvir.
To znači da ne mogu uvek istog dana da radim jogu i da idem na čas namačkog.
To znači da ne mogu uvek da spremim ručak za sutra i da pogledam omiljenu seriju sa svojim dragim.
I to nažalost znači da ne mogu da ugostim svoje nove i stare prijatelje dva puta u toku naredne dve nedelje, a da nađem vremena i za pisanje ovog bloga, kao i za preduzimanje nekog poduhvata o kome ću da pišem ovde.
Šta više, dok kucam ove reči, ljubav mog života drži prst na daljinskom upravljaču jedva čekajući da zajedno pogledamo finalne epizode naših omiljenih serija. Jer da, sve ovo znači da u poslednjih nekoliko nedelja nismo mogli da postignemo viđanje sa svim tim novim i starim prijateljima, a da pritom ne propustimo najnovije avanture naših omiljenih junaka.
Ovaj blog je moje srećno mesto i jedan od mojih omiljenih hobija. Ali da bih sačuvala zdrav razum i životnu vedrinu, prosto moram da dam sebi dozvolu da ne mislim na njega u naredne dve nedelje. Nadam se da ćete me razumeti i hvala vam na tome :*
Vaša Sofija
Uživaj u životu, uživaj sa svojim dragim...Nema ništa lepše od toga.
ReplyDeleteBravo i za vaše funkcionisanje u različitim smenama.
Sve najbolje
Hvala najlepše, to i radimo :) ) )
DeleteSvaka cast za organizaciju. Ali, jednog dana, iz perspektive mame, mislices da ti je ovaj sada period bio pun slobodnog vremena. Iz iskustva ;-) P.s. Nadam se da ces tada uspeti da zadrzis ovaj hobi - blogovanje, i pisati o organizaciji vremena dok je tu jedno malo biće koje želi svu tvoju pažnju.
DeleteDugo te nema...
Delete