Primetila sam da sam mašini za sudove posvetila već nekoliko blog postova od kako je posedujem, mada mi ranije nikad nije bilo jasno impresioniranje ovim uređajem. Verujem i da mnogi od vas koji nemaju mašinu za sudove i sada prevrću očima na ovaj moj naslov i kune se u ručno pranje. Ako je tako, ne brinite - ovaj post je i za vas!
Zašto je to tako (pitate se vi), i možda ćete čak i kliknuti na ono 'pročitaj više' u nastavku kako biste to saznali. Ali ja ću biti tako dobra da vam odmah dam odgovor na ovo pitanje. Radi se o tome da mašina nije nikakvo magično rešenje, već je samo katalizator koji nas navodi da imamo dobre navike i da se odmah pobrinemo za svoje posuđe.
Poenta priče je sledeća. Ranije bih napravila gomilu prljavih sudova, koju ne bih mogla tek tako lako da operem, osušim i rasklonim iz jednog pokušaja. Ovo me je često vodilo ka odlaganju ove obaveze i daljem gomiljanju prljavih sudova, dok kuhinja ne postane neupotrebljiva za druge aktivnosti, a motivacija za njeno sređivanje ne postane minimalna.
Kada smo nabavili mašinu za posuđe, počelo je da se dešava nešto magično. Većina prljavih sudova bi išla direktno u nju i praktično magično nestajala iz vidokruga. Ostajale bi nam tu i tamo neka šerpa ili kristalna čaša koju ne ubacujemo u mašinu, ali tih par stvari je mnogo lakše oprati kada je jednom 90% kuhinje sređeno. Šta više, ovo mi je davalo dodatnu motivaciju da operem tih nekoliko sudova i da kompletiram započeti zadatak.
Ali navike su navike, i nisam mogla da se otrgnem utisku da ja sve to mogu brže i lakše da uradim ručno. Međutim, kada ne bih ubacivala sve sudove u mašinu, na kraju dana ne bih imala dovoljno sudova da napunim i pustim mašinu, a to bi dalje dovodilo do toga da sutradan nemam čisto posuđe.
Nakon kratkog perioda prilagođavanja sam konačno shvatila poentu, a to je da sam se sve vreme borila protiv pogrešne stvari. Meni nije odgovaralo to što uz malo više truda sve isto mogu da postignem i bez mašine, a nisam shvatala da nije problem u tome šta mogu, već u tome šta zapravo radim.
I tu dolaze na red svi oni koji preferiraju ručno pranje - poenta priče je da mašina nije rešila moj problem zato što je oprala sudove umesto mene, već zato što je zavela red i disciplinu u naš dom.
Iz svega ovoga sam zaključila da je moj problem bio u nedostatku dobrih navika, i u tome što sam uvek bila obeshrabrena veličinom zadatka pranja sudova, dok mi je sad, kada imam malog pomoćnika u vidu mašine, mnogo lakše, a samim tim i prijatnije da ispunjavam ovu, inače tako neprijatnu obavezu. Ali kada sam jednom ušla u kontinuitet i stekla dobre navike, gotovo uvek mogu da se pohvalim čistom kuhinjom, a to me čini srećnom!
Da li vi više volite ručno ili mašinsko pranje sudova?
Iz svega ovoga sam zaključila da je moj problem bio u nedostatku dobrih navika, i u tome što sam uvek bila obeshrabrena veličinom zadatka pranja sudova, dok mi je sad, kada imam malog pomoćnika u vidu mašine, mnogo lakše, a samim tim i prijatnije da ispunjavam ovu, inače tako neprijatnu obavezu. Ali kada sam jednom ušla u kontinuitet i stekla dobre navike, gotovo uvek mogu da se pohvalim čistom kuhinjom, a to me čini srećnom!
Da li vi više volite ručno ili mašinsko pranje sudova?
Nije mi problem da perem sudove, mrzim kada ih vidim neoprane pa odmah "mućkam" sve što mi dodje pod ruku. Po neki put sam razmišljala o mašini ali uvek dodjem do toga da baš nemam mesta za nju.
ReplyDeleteRanije je moj dragi imao onu malu mašinu i stajala je na sudoperu ali je tu mnogo smetala i prosto je bilo olakšanje kada se pokvarila...
Pa verujem da svako ima svoj metod, ali sam morala da izložim i svoju transformaciju :)
Delete